Postovi

Zenica dočekuje svoje planinare: U utorak komemoracija, dženaza i ukop

Slika
Tijela pet zeničkih planinara stradalih na Elbrusu vraćaju se u domovinu. Zenica će se u utorak, 18. augusta 2026. godine, oprostiti od Alme Okanović, Denisa Okanovića, dr. Melihe Čaušević, Nermina Talama i Almira Krivdića. Komemoracija: 15:00 sati, Bosansko narodno pozorište Zenica Ispratna dova: prije ikindije-namaza, Sultan Ahmedova džamija Kolektivna dženaza-namaz: 16:44 sati, kompleks Islamskog centra „Sultan Ahmed“ Ukop: Gradsko groblje Prašnice Tijela stradalih planinara, prema informacijama Gorske službe spašavanja Zenica objavljenim 15. augusta, planirano je prevesti avionom iz Rusije u Beograd, a zatim kopnenim putem preko Žepča prema Zenici. Grad Zenica službeno je proglasio utorak, 18. august, Danom žalosti. Zastave Bosne i Hercegovine i Grada Zenica bit će spuštene na pola koplja, a javne manifestacije zabavnog karaktera neće se održavati. Nakon dženaze uslijedit će zajednički posljednji ispraćaj i ukop na Gradskom groblju Prašnice. Zbog oček...

Prerijski psi-Mali glodari imaju vrlo specifičan poljubac, jer uz dodir ustima, ponekad se kratko dodirnu jezicima.

Slika
Prerijski psi-Mali glodari imaju vrlo specifičan poljubac, jer uz dodir ustima, ponekad se kratko dodirnu jezicima.  Ravnice Sjeverne Amerike naseljene su glodarima veličine malih kunića (30-40 cm) uključujući i mali rep. Nazvani su prerijskim psima, prema glasovima koje ispuštaju, a koji su nalik psećem lavežu. Ove životinjice pasu travu na površini kuda lutaju i drugi stanovnici tog područja (kojoti, divlje mačke, tvorovi, jastrebovi..) koji bi sa zadovoljstvom pojeli prerijskog psa, ako bi im se za to ukazala prilika. Zbog toga su prerijski psi razvili vrlo djelotvornu odbranu koja je zasnovana na efikasnom društvenom sistemu organizacije.Oni grupno žive u velikim podzemnim naseljima, u kojima ima i po hiljadu jedinki. Svaki "grad" je podjeljen u niz manjih zajednica sa otprilike tridesetak životinja koje se međusobno dobro poznaju, te mnoge od njih imaju neposredno povezane jazbine.Na uzanom pojasu zemljišta koji se prostire od centralnog Teksasa do granice SAD i Ka...

Braco Zahirović i planinarsko prijateljstvo

Slika
Grupa planinara na snijegu; Braco Zahirović je posljednji s desna Više od planine Priča o Braci Zahiroviću, Miši, Eldinu i prijateljstvu koje je trajalo i poslije ture. Braco Zahirović bio je Mišin i Eldinov prijatelj. Nisu bili samo planinari: posjećivali su se i družili izvan planine. Braco je Eldina prozvao Jaro. Dok je Braco služio vojsku u Smederevskoj Palanci, u posjetu su mu otišli Eldin, Mišo, Goga i Cica. Godina te posjete ostaje za provjeru. „Bila su to druga vremena i život koga više nema na ovim prostorima.”— Eldin Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Huso večera čvarke

Eldinove priče iz naroda · kratki fazon Jedna rečenica, jedna večera i hodža koji će, po svemu sudeći, morati reagovati. Huso ne bira mnogo šta će za večeru. Kod njega su čvarci i glavno jelo i završna riječ. Eldin je cijelu priču sveo na jednu rečenicu — kratku taman toliko da se odmah zapamti i prenese dalje. „Huso večera čvarke — ubiće ga hodža!”— Eldin Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Izet Kašika i Zićro: ruža rumena

Eldinove priče iz naroda Pjesma iza zida, cijela pržena riba s kostima i vinjak koji je u priči postao tinjak. Izet Kašika i Zićro sakrili su se iza zida, gledali adžu i pjevali. U kući je Eldinova majka pržila ribu, a otac se vraćao iz ribolova. Otac je upitao Zićru hoće li ribu i donio mu veliku, tek isprženu. Zićro ju je pojeo cijelu — od glave do repa, zajedno s kostima. Da je zalije, dobio je vinjak. U toj priči vinjak je odmah postao „tinjak”, a pjesma o ruži ostala je refren cijelog događaja. „Oj moja, oj moja ružo rumena, što si mi, što si mi mlada uvela...”— Izet Kašika i Zićro Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Dva Jelena: Adžo i Šaban

Eldinove priče iz naroda · Pljevlja Kafana Dva Jelena, Adžo Važan koji neće kući i Šaban električar kojeg Eldin na kraju nosi do vrata. U kafani Dva Jelena u Pljevljima pjevalo se i lumpovalo. Kako Eldin kaže, normalan insan bi se tu osjećao „ko krme u Teheranu”, a iz kafane se čulo i: „Drma mala u livadi glogov kolac da izvadi...” Tetka je javila da je Adžo Važan nestao i zamolila Eldina da ga pronađe. Našao ga je pijanog u kafani, ali Adžo nije htio kući i još je opsovao tetku. Šaban električar već je bio potpuno „zagino” od rakije, pa su Eldinu rekli da barem njega odvede. Tetak je ostao u kafani, a Eldin je Šabana nosio do kuće. Na vratima ih je dočekao Šabanov babo. Eldin ga je ipak unio i spustio na kauč — završnica dostojna Dva Jelena. „Mrš, krmče, vodi mi krmka sa očiju!”— Šabanov babo na kućnim vratima Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Habonja i Munir u Sutomoru

Eldinove priče iz naroda · Sutomore Deset dana u Hotelu Nikšić, harmonika na terasi i Avdo Pijuk koji zbog muzike i opekotina ne može zaspati. Kada se Elzana, koju su zvali Zana, udala za Jusu iz Odžaka, Munir je žalio: „Ode mi Zana za seljaka!” Tog ljeta on i Habonja preko rudnika uglja krenuli su u Sutomore. Habonja je, naravno, ponio harmoniku. Smjestili su se u Hotel Nikšić i ostali deset dana. Za tih deset dana nisu se okupali: sjedili su na terasi, proturili noge kroz ogradu, a Habonja je svirao tako da se muzika čula sve do odmarališta Distribucije. Tamo su bili Nijemci i Avdo Pijuk. Avdo je na plaži izgorio, bio crven i nije mogao spavati, a s terase je iz noći u noć stizala harmonika. Na kraju više nije izdržao. „E ćafiri jedni, ako ja dođem gore vi ćete biti dolje!”— Avdo Pijuk Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com