Eldin Planinar

Eldinove priče iz naroda · kratki fazon Jedna rečenica, jedna večera i hodža koji će, po svemu sudeći, morati reagovati. Huso ne bira mnogo šta će za večeru. Kod njega su čvarci i glavno jelo i završna riječ. Eldin je cijelu priču sveo na jednu rečenicu — kratku taman toliko da se odmah zapamti i prenese dalje. „Huso večera čvarke — ubiće ga hodža!”— Eldin Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda Pjesma iza zida, cijela pržena riba s kostima i vinjak koji je u priči postao tinjak. Izet Kašika i Zićro sakrili su se iza zida, gledali adžu i pjevali. U kući je Eldinova majka pržila ribu, a otac se vraćao iz ribolova. Otac je upitao Zićru hoće li ribu i donio mu veliku, tek isprženu. Zićro ju je pojeo cijelu — od glave do repa, zajedno s kostima. Da je zalije, dobio je vinjak. U toj priči vinjak je odmah postao „tinjak”, a pjesma o ruži ostala je refren cijelog događaja. „Oj moja, oj moja ružo rumena, što si mi, što si mi mlada uvela...”— Izet Kašika i Zićro Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Pljevlja Kafana Dva Jelena, Adžo Važan koji neće kući i Šaban električar kojeg Eldin na kraju nosi do vrata. U kafani Dva Jelena u Pljevljima pjevalo se i lumpovalo. Kako Eldin kaže, normalan insan bi se tu osjećao „ko krme u Teheranu”, a iz kafane se čulo i: „Drma mala u livadi glogov kolac da izvadi...” Tetka je javila da je Adžo Važan nestao i zamolila Eldina da ga pronađe. Našao ga je pijanog u kafani, ali Adžo nije htio kući i još je opsovao tetku. Šaban električar već je bio potpuno „zagino” od rakije, pa su Eldinu rekli da barem njega odvede. Tetak je ostao u kafani, a Eldin je Šabana nosio do kuće. Na vratima ih je dočekao Šabanov babo. Eldin ga je ipak unio i spustio na kauč — završnica dostojna Dva Jelena. „Mrš, krmče, vodi mi krmka sa očiju!”— Šabanov babo na kućnim vratima Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Sutomore Deset dana u Hotelu Nikšić, harmonika na terasi i Avdo Pijuk koji zbog muzike i opekotina ne može zaspati. Kada se Elzana, koju su zvali Zana, udala za Jusu iz Odžaka, Munir je žalio: „Ode mi Zana za seljaka!” Tog ljeta on i Habonja preko rudnika uglja krenuli su u Sutomore. Habonja je, naravno, ponio harmoniku. Smjestili su se u Hotel Nikšić i ostali deset dana. Za tih deset dana nisu se okupali: sjedili su na terasi, proturili noge kroz ogradu, a Habonja je svirao tako da se muzika čula sve do odmarališta Distribucije. Tamo su bili Nijemci i Avdo Pijuk. Avdo je na plaži izgorio, bio crven i nije mogao spavati, a s terase je iz noći u noć stizala harmonika. Na kraju više nije izdržao. „E ćafiri jedni, ako ja dođem gore vi ćete biti dolje!”— Avdo Pijuk Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Kamen Smail-efendija kreće u ribolov, Fatma pita gdje je pošao, a Habonja s harmonikom upada pravo u završnicu. Habonja, odnosno Hazbo, svirao je harmoniku po sijelima i svadbama, a najčešće na proslavama suneta. Jednog toplog poslijepodneva Smail-efendija spremio je pribor za ribolov i krenuo prema motoru. Fatma-hanuma upitala ga je: „Smail-efendija, gdje si to poš'o?” On joj je kratko odgovorio: „U guzicu!”, bacio štapove i otišao. Nizbrdo prema Kamenu baš tada je dolazio Habonja s harmonikom. Fatma ga je upitala gdje je krenuo. „Na mali sonet”, rekao je svojim izgovorom za mali sunet, spustio harmoniku i zaključio cijelu scenu. „Jao, Smajo, što nas posra!”— Habonja Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Kamen Fatma pere ugalj, crna voda odlazi u komšiluk, a Bula, Amer i dedo Omer pretvaraju mahalu u pozornicu. U Kamenu je Fatmi stigao ugalj. Nije htjela ničiju pomoć: odlučila je da ga sama opere. Crna voda potekla je niz avliju i pravo u Bulino dvorište. Bula je gledala s prozora i čekala da njen Šerfo ode u džamiju. Čim je ostala sama, izašla je napuhana i počela grditi Fatmu. Fatma joj nije ostala dužna: „Ti to meni, trobulo!” Kod kapije Zumine kuće stajao je unuk Amer i odmah zapjevao. Kavga je rasla, komadi uglja poletjeli su prema njemu, a pjesma nije prestajala. Tada je iz čaršije stigao i dedo Omer, malo pripit, i nakašljao se pred cijelom mahalom. „Bula trobula, troje gaće obula i četvrte dimije, pa to bula i nije.”— Amer, s kapije Zumine kuće Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com