Eldin Planinar

Grupa planinara na snijegu; Braco Zahirović je posljednji s desna Više od planine Priča o Braci Zahiroviću, Miši, Eldinu i prijateljstvu koje je trajalo i poslije ture. Braco Zahirović bio je Mišin i Eldinov prijatelj. Nisu bili samo planinari: posjećivali su se i družili izvan planine. Braco je Eldina prozvao Jaro. Dok je Braco služio vojsku u Smederevskoj Palanci, u posjetu su mu otišli Eldin, Mišo, Goga i Cica. Godina te posjete ostaje za provjeru. „Bila su to druga vremena i život koga više nema na ovim prostorima.”— Eldin Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · kratki fazon Jedna rečenica, jedna večera i hodža koji će, po svemu sudeći, morati reagovati. Huso ne bira mnogo šta će za večeru. Kod njega su čvarci i glavno jelo i završna riječ. Eldin je cijelu priču sveo na jednu rečenicu — kratku taman toliko da se odmah zapamti i prenese dalje. „Huso večera čvarke — ubiće ga hodža!”— Eldin Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda Pjesma iza zida, cijela pržena riba s kostima i vinjak koji je u priči postao tinjak. Izet Kašika i Zićro sakrili su se iza zida, gledali adžu i pjevali. U kući je Eldinova majka pržila ribu, a otac se vraćao iz ribolova. Otac je upitao Zićru hoće li ribu i donio mu veliku, tek isprženu. Zićro ju je pojeo cijelu — od glave do repa, zajedno s kostima. Da je zalije, dobio je vinjak. U toj priči vinjak je odmah postao „tinjak”, a pjesma o ruži ostala je refren cijelog događaja. „Oj moja, oj moja ružo rumena, što si mi, što si mi mlada uvela...”— Izet Kašika i Zićro Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Pljevlja Kafana Dva Jelena, Adžo Važan koji neće kući i Šaban električar kojeg Eldin na kraju nosi do vrata. U kafani Dva Jelena u Pljevljima pjevalo se i lumpovalo. Kako Eldin kaže, normalan insan bi se tu osjećao „ko krme u Teheranu”, a iz kafane se čulo i: „Drma mala u livadi glogov kolac da izvadi...” Tetka je javila da je Adžo Važan nestao i zamolila Eldina da ga pronađe. Našao ga je pijanog u kafani, ali Adžo nije htio kući i još je opsovao tetku. Šaban električar već je bio potpuno „zagino” od rakije, pa su Eldinu rekli da barem njega odvede. Tetak je ostao u kafani, a Eldin je Šabana nosio do kuće. Na vratima ih je dočekao Šabanov babo. Eldin ga je ipak unio i spustio na kauč — završnica dostojna Dva Jelena. „Mrš, krmče, vodi mi krmka sa očiju!”— Šabanov babo na kućnim vratima Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Sutomore Deset dana u Hotelu Nikšić, harmonika na terasi i Avdo Pijuk koji zbog muzike i opekotina ne može zaspati. Kada se Elzana, koju su zvali Zana, udala za Jusu iz Odžaka, Munir je žalio: „Ode mi Zana za seljaka!” Tog ljeta on i Habonja preko rudnika uglja krenuli su u Sutomore. Habonja je, naravno, ponio harmoniku. Smjestili su se u Hotel Nikšić i ostali deset dana. Za tih deset dana nisu se okupali: sjedili su na terasi, proturili noge kroz ogradu, a Habonja je svirao tako da se muzika čula sve do odmarališta Distribucije. Tamo su bili Nijemci i Avdo Pijuk. Avdo je na plaži izgorio, bio crven i nije mogao spavati, a s terase je iz noći u noć stizala harmonika. Na kraju više nije izdržao. „E ćafiri jedni, ako ja dođem gore vi ćete biti dolje!”— Avdo Pijuk Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Kamen Smail-efendija kreće u ribolov, Fatma pita gdje je pošao, a Habonja s harmonikom upada pravo u završnicu. Habonja, odnosno Hazbo, svirao je harmoniku po sijelima i svadbama, a najčešće na proslavama suneta. Jednog toplog poslijepodneva Smail-efendija spremio je pribor za ribolov i krenuo prema motoru. Fatma-hanuma upitala ga je: „Smail-efendija, gdje si to poš'o?” On joj je kratko odgovorio: „U guzicu!”, bacio štapove i otišao. Nizbrdo prema Kamenu baš tada je dolazio Habonja s harmonikom. Fatma ga je upitala gdje je krenuo. „Na mali sonet”, rekao je svojim izgovorom za mali sunet, spustio harmoniku i zaključio cijelu scenu. „Jao, Smajo, što nas posra!”— Habonja Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · Kamen Fatma pere ugalj, crna voda odlazi u komšiluk, a Bula, Amer i dedo Omer pretvaraju mahalu u pozornicu. U Kamenu je Fatmi stigao ugalj. Nije htjela ničiju pomoć: odlučila je da ga sama opere. Crna voda potekla je niz avliju i pravo u Bulino dvorište. Bula je gledala s prozora i čekala da njen Šerfo ode u džamiju. Čim je ostala sama, izašla je napuhana i počela grditi Fatmu. Fatma joj nije ostala dužna: „Ti to meni, trobulo!” Kod kapije Zumine kuće stajao je unuk Amer i odmah zapjevao. Kavga je rasla, komadi uglja poletjeli su prema njemu, a pjesma nije prestajala. Tada je iz čaršije stigao i dedo Omer, malo pripit, i nakašljao se pred cijelom mahalom. „Bula trobula, troje gaće obula i četvrte dimije, pa to bula i nije.”— Amer, s kapije Zumine kuće Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove priče iz naroda · seosko sijelo Haso ide naprijed, Devlet-hanuma nekoliko metara iza njega, a pitanje iz trgovine donosi odgovor koji se pamti. Nekada su muškarci i žene išli na sijela. Tako su krenuli i Haso i Devlet-hanuma, koju su zvali Devla. Uzeli su se iz ljubavi, iako je Haso bio gotovo pola metra niži od nje. Haso je bio ljut čovjek i imao je piskav glas. Po tadašnjem običaju išao je naprijed, a Devla oko pet metara iza njega. Ljudi u trgovini upitali su ga: „Boga ti, Hasame, što sa Devlet-hanumom ideš onako na sijelo?” Hasin odgovor završio je priču i pretvorio je u anegdotu koja se prenosi sa sijela na sijelo. „Sut da sam vas 30 god jebavo išli bi deset metara za mnom.”— Haso, u izvornom Eldinovom kazivanju Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Porodična anegdota Porodična priča u kojoj običan ručak postaje događaj za cijelu kuću. Običan porodični ručak s tetkom Hasenom i punjenim paprikama pretvorio se u događaj za cijelu kuću. Paprike su pojedene, ali su replike iz te kuhinje ostale mnogo duže. Priča se čuva onako kako se porodični humor i prenosi — od stola do stola. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Sarajevo · Titograd · Mostar Kaca mladog sira, dugo putovanje i miris koji je putovao brže od prevoza. Mladi sir krenuo je u kaci na put Sarajevo–Titograd–Mostar. Kako je putovanje odmicalo, miris je postajao sve jači i sve manje se mogao sakriti od drugih putnika. Na kraju je stigla i kazna. Ostala je uspomena koju je nemoguće ispričati bez smijeha, posebno onima koji znaju kako je nekada izgledalo dugo putovanje prepunim prevozom. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove narodne anegdote Zimska sahrana, studen i tihi savjet popu Krezi da skrati opelo. Na zimskoj sahrani studen je stezala, a opelo je trajalo. Okupljeni su šutjeli i čekali da se obred završi. Iz mase je tada stigao tih, ali sasvim jasan savjet popu Krezi. Upravo ta kratka replika sačuvala je cijeli događaj. „Skratiti, pope.”— glas iz okupljene mase Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove narodne anegdote Spor oko međe, sud u petak i odgovor koji je zaključio cijeli slučaj. Ramo i Omer završili su na sudu zbog spora oko međe. Ročište je palo u petak, pa se u razgovoru pojavilo pitanje džume i molitve. Odgovor je bio kratak, neočekivan i dovoljan da priča ostane zapamćena mnogo duže od samog spora. „Nek mu ga pop klanja.”— rečenica koja je zaključila slučaj Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Humoristična vizuelna rekonstrukcija planinara kod Aljaževog stupa na Triglavu Triglav · Kredarica Dom na Kredarici, prelaz s Malog na Veliki Triglav i pjesme koje su pratile ekipu. Dom na Kredarici i prelaz s Malog na Veliki Triglav ostali su među Eldinovim uspomenama iz visokih planina. Ekipa je nosila i svoj humor. Mišo je znao zapjevati „Mala moja, ruski satelitu” — planinarska pjesma visoko iznad doline. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Trebević · novembar 1983. Novembarska uspomena s vrha Trebevića iz Eldinovog starog planinarskog albuma. Novembarska fotografija s vrha Trebevića pripada istom starom albumu: hladan zrak iznad Sarajeva i mladost koja je svaki slobodan dan tražila novu planinu. Kratak zapis čuva tačan mjesec i godinu, ali i osjećaj vremena u kojem je odlazak u planinu bio prirodan nastavak prijateljstva. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Novakova pećina · oktobar 1982. Planinarska uspomena s izlaza iz Novakove pećine u oktobru 1982. Uspomena je sačuvana na izlazu iz Novakove pećine u oktobru 1982. Iza Eldina su bili Cica i brat Muhameda Šišića. To je još jedan kadar iz vremena kada su se ture, ljudi i prijateljstva pamtili cijeli život, čak i kada su pojedini detalji ostali izvan objektiva. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Mladi Eldin na snijegu kod Jezerca 2. januara 1983. Jezerce · 02.01.1983. Potvrđena fotografija mladog Eldina na snijegu kod Jezerca 2. januara 1983. Jedna od potvrđenih fotografija iz starog albuma prikazuje mladog Eldina na snijegu kod Jezerca 2. januara 1983. godine. Originalna crno-bijela fotografija i njena kolor verzija ostaju zajedno u galeriji kao sačuvani trag novogodišnje ture na Prenju. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldin u Centralnom smjeru na Zubu na Romaniji 26. septembra 1981. Romanija · 26.09.1981. Eldin i Rašid Mulahusić — Mišo u Centralnom smjeru na Zubu na Romaniji. Eldin i Rašid Mulahusić — Mišo ostali su sačuvani na fotografijama tokom uspona, pauze i izlaska iz Centralnog smjera na Zubu. Poslije penjanja nastala je grupna fotografija ispred Doma Slaviša Vajner Čiča. Planinari su Rašida zvali Mišo, a raja Muki. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Bukovik · 1991. Eldinov samostalni noćni uspon iz Nahoreva prema Bukoviku kroz mećavu. Eldin je sam krenuo noću iz Nahoreva prema Bukoviku. Mećava ga je pratila preko katuna sve do doma, gdje je stigao potpuno zaleđen. U potragu su krenuli Željko Rudan, Dragan Ilić i Buđa Anton, ali na ovoj turi nije bilo izvlačenja užetom. Ovaj kratki zapis čuva i težinu noćne ture i prijateljstvo ljudi koji nisu čekali jutro da krenu za njim. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Kemal Vidimlić, drugi slijeva, s članovima zeničke ekspedicije — fotografija iz intervjua za Klix.ba. Aktuelno · Elbrus · objavljeno 07.08.2026. Šta o opasnostima Elbrusa upozorava Alina Pekova, šta su iznijeli ruski spasioci, šta su posvjedočila dvojica preživjelih članova zeničke ekspedicije i šta istraga još nije zaključila. Važno: upozorenja Aline Pekove i procjene ruskih spasilaca daju stručni kontekst, ali nisu konačan nalaz istrage o tragediji zeničke ekspedicije. Pet planinara iz Zenice — Meliha Čaušević, Alma Okanović, Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam — izgubilo je život 25. jula 2026. tokom uspona na Elbrus. Iz sedmočlane ekspedicije preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić. Dvoje stradalih bili su članovi Gorske službe spašavanja Zenica, a troje Planinarskog društva Vedro. Alina Pekova u visinskom logoru — fotografija iz članka Dnevnog avaza, izvor Platforma X. Ruska alpinistkinja Alina Pekova, prva Ruskinja koja je popela svih 14 svjetskih osamhiljadaša, u...

Stvarni kadar noćne akcije na Elbrusu — Elbruski visokogorski spasilački odred / MČS Rusije. Aktuelno · Ruski spasioci · objavljeno 07.08.2026. Kako je osam pripadnika Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda krenulo u noćnu akciju, šta su zatekli na planini i zašto njihove procjene još nisu konačan nalaz istrage. Izjave ruskih spasilaca predstavljaju stručne procjene ljudi koji su učestvovali u akciji. Konačan pravni i forenzički nalaz o tragediji još nije objavljen. U 21:21 sati 25. jula ruskim službama stigla je informacija da šest članova registrovane grupe ne može samostalno sići sa sedlovine Elbrusa, na približno 5.100 metara. Sedmi član grupe ranije je krenuo prema bazi kako bi doveo pomoć. Prema tadašnjem izvještaju Glavne uprave MČS-a za Kabardino-Balkariju, prema planini je odmah krenulo osam pripadnika Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda. Akcija se odvijala tokom noći, kroz mećavu, snažan vjetar i gotovo nestalu vidljivost. Spasioci su pronašli drugog preživjelog čl...

Promotivni poster dokumentarca 14 Peaks: Nothing Is Impossible. Aktuelno · Nims Purja · objavljeno 07.08.2026. Nirmal ‘Nimsdai’ Purja, britansko-nepalski alpinista koji je svijetu pokazao novu brzinu i novu snagu himalajskog penjanja, poginuo je u lavini na Broad Peaku u Pakistanu. Nesreća je 30. jula 2026. zahvatila desetočlanu međunarodnu ekspediciju. Njegova kompanija Elite Exped potvrdila je da Nims i ostali članovi ekspedicije nisu preživjeli. Potraga i izvlačenje odvijali su se u izuzetno teškom terenu i promjenjivom vremenu. Nakon zahtjevne akcije njegovo tijelo spušteno je do baznog logora, a 6. augusta helikopterom je prevezeno u Skardu. Akcija za ostale stradale nastavila se i nakon toga. Nims je svjetsku slavu stekao 2019. godine projektom koji je nazvao Project Possible. Cilj je zvučao nestvarno: popeti svih 14 planina viših od 8.000 metara za sedam mjeseci. Počeo je na Annapurni 23. aprila, a završio na Shishapangmi 29. oktobra — poslije samo 189 dana, odnosno šest mjeseci...

Spasioci HGSS Stanice Makarska na povratku iz akcije na Biokovu. Foto: HGSS Makarska/Facebook, izvor Dnevnik.hr. Biokovo · Sutvid · objavljeno 09.08.2026. Češki planinar preminuo je 6. augusta 2026. na povratku sa Sutvida. Tragedija upozorava da ljeto ne čini planinu bezopasnom. Ime, godine i službeni medicinski uzrok smrti do objave nisu javno saopćeni. Potvrđeno je da su planinari ostali bez dovoljno vode; nije potvrđeno da je stradali bio bez cjelokupne planinarske opreme. Dvojica državljana Češke krenula su 6. augusta 2026. stazom iznad Živogošća prema vrhu Sutvid. Temperature su bile izuzetno visoke, a tokom povratka ostali su bez dovoljno vode. Oko 15 sati pozvali su Hrvatsku gorsku službu spašavanja. Jednom planinaru naglo je pozlilo. Prema izjavi dopročelnika HGSS Stanice Makarska Mladena Mužinića Frfe za HRT, njegov saputnik pokušavao mu je pomoći i oživljavati ga dok su se spasioci uspinjali prema njima. HGSS je odmah uputio spasilačku ekipu na zahtjevan teren. Uprkos pokušaj...

Sarajevska anegdota Tramvaj je bio toliko pun da su putnici stajali jedno uz drugo. Huso je, kao i uvijek, odmah počeo zabavljati narod i udvarati se curama, dok je stidljivi Sajo samo gledao gdje će od srama. Huso je zapitkivao cure i pravio se važan. Sajo ga je pokušavao zaustaviti, pa mu je na kraju opalio kvrgu da se malo smiri. Ali Huso nije bio Huso da ne uzvrati. Pustio je Tihomira, ušutio se, a kad je narod počeo da se vrpolji, okrenuo se prema Saji i glasno povikao: „Sram te bilo, Sajo!” Nastao je haos u prepunom tramvaju. Sajo je ni kriv ni dužan završio napolju, dok je Huso ostao glavni zabavljač cijele vožnje. Poslije tog nestašluka Huso sedam dana nije smio spavati kod kuće. Priča o punom sarajevskom tramvaju ostala je jedna od onih koje se ne mogu ispričati bez smijeha. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Eldinove narodne anegdote Zićro i Smajo krenuli su pješice od Pljevalja do Prijepolja, punih trideset tri kilometra. Put je bio dug, a njih dvojica umorni i gladni. Na putu su svratili u hadžijsku kuću. Domaćini su ih lijepo primili, iznijeli hranu, rakiju i kiselo mlijeko, a oko kuće su mirisale ruže. Mirna posjeta ubrzo se pretvorila u pravi cirkus. Zvižduk, ruže i smrad koji se više nije mogao sakriti napravili su zbrku u kući i dvorištu. Kada se pojavio babo s vilama, više nije bilo vremena ni za objašnjenje ni za zahvaljivanje. Zićru i Smaji ostao je samo bijeg — i još dobar dio puta do Prijepolja. Tako je put od 33 kilometra postao narodna anegdota koja se pamti više po hadžijskoj kući, ružama i vilama nego po samom hodanju. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Kameni toranj Zub na Darivi u Sarajevu. Zub na Darivi · 1983. · smjer 5 Na školi alpinizma s Redžom, ispred Eldina su penjali učenici Minka i bradati Babo iz Vareša. Minka je na oko dvadeset metara zapela u smjeru. Tražila je pomoć odozdo. Rečenica koju je doviknula odjeknula je stijenom, izazvala smijeh i ostala među sarajevskim planinarima kao istinita legenda sa Zuba na Darivi. „Babo, nategni me!” — Minka, iz smjera 5 Bio je to jedan od onih trenutaka kada se napetost penjanja pretvori u priču koja se prepričava decenijama. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Bukovik · zima 1984. Zimski pokušaj nije bio obično izvlačenje na Bukoviku. Dogodilo se u ploči Bukovičkog smjera, na zaleđenoj kosoj stijeni gdje je poznati ljetni uspon odjednom postao sasvim drugačiji. Bukovički smjer je ljeti ocijenjen trojkom, ali zimi je kosa ploča potpuno druga priča. Na ledu je nestalo trenja, a Eldin više nije mogao ni gore ni nazad. Željko i Miro reagovali su odmah. Osigurali su ga i izvukli užetom kroz ploču smjera. Nekoliko minuta na zaleđenoj stijeni bilo je dovoljno da pokaže koliko zima može promijeniti poznatu planinu. „Vukli su me užetom.” — Eldin Kratak zapis ostaje kao tačno sjećanje na trenutak kada je poznata stijena pokazala sasvim drugo lice — i na prijatelje koji su bili tamo kada je bilo najpotrebnije. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com

Planinar u crvenoj zimskoj opremi pred snježnim Prenjom — vizuelna rekonstrukcija prelaska iz 1985. Prenj · februarski prelazak 1985. Konjička Bijela → Jezerce → Lučine → Barni do → Grabovica Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Februarski prelazak 1985. bio je planiran za tri dana. Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Ostali su dan više, noćili na stijenama i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Prelazak je zato trajao četiri dana. Snijeg je bio dubok, velik i zaleđen. U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin, uže — i Prenj koji se pamti cijelog života. PRENJ 1985: Noć na oko −25 °C ispod Lupoglava Eldinova istinita uspomena, ispričana njegovim glasom. Prizori u videu su ilustrativne rekonstrukcije nastale prema sjećanju autora. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  

Planinari na mokroj stijeni iznad jezera tokom noći — vizuelna rekonstrukcija događaja iz 1984. Lupoglav · Barni do · 1984. Iz Lučina smo krenuli na Lupoglav. Vjetar je bio toliko jak da smo odustali od vrha. Sa sedla smo prema Barnom dolu krenuli osigurani u navezi; sve je bilo potpuno zaleđeno. Ispod Eldina se odlomio komad leda, poletio niz padinu i pogodio Gordanu u nogu. Gotovo dva sata ekipa ju je osiguravala i spuštala dok su se i ostali borili s vjetrom, ledom i hladnoćom. Dio grupe ostao je u Barnom dolu, a ostali su nastavili naniže. Pala je noć, baterije su otkazivale, hrane je nestalo, susnježica je prešla u kišu i put se više nije vidio. Nivo jezera Neretve bio je podignut i stari put je nestao. Ispod je bila voda, okolo stijene. Oko sat vremena prečili su mokru stijenu, a zatim se u uskom usjeku privezali i čekali zoru. „Poginućemo, razmišljao sam dok smo nenavezani prečili stijenu.” — Eldin Kada je svanulo, popeli su se još desetak metara i izašli na izmješteni put. Od n...

Hranisava – decembar 1981. Šest planinara kod zaleđenog skloništa. Ruta: Šavnici – Podgradina – Stanari – Sitnik – Hranisava Decembar 1981. godine. Krenuli smo starom planinarskom rutom preko Šavnika, Podgradine i Stanara. Na Sitniku smo svratili na kafu, kratko predahnuli, a onda nastavili prema Hranisavi. Noć nas je dočekala na usponu. Počeli su jak vjetar i gusta magla. Nije se vidjelo gotovo ništa, a hladnoća je stezala sve jače. Išli smo pognuti da nas udari vjetra ne obore. Hvatali smo se za kleke i tako, korak po korak, napredovali preko zaleđenog terena. Nije bilo govora o povratku. Iza nas su bili led, mrak i vjetar, a pred nama samo pravac prema vrhu. Razmišljali smo jedino o zaleđenom skloništu na Hranisavi i pitali se ima li gore drva. U takvim trenucima čovjek ne misli ni na umor ni na kilometre — misli samo na sljedeći siguran korak. Planina je te noći pokazala koliko brzo može promijeniti lice. Put koji je danju poznat i pregledan u magli postaje potpuno drugačiji. Vjeta...

ELDIN — ŽIVI MEMOAR PLANINARSTVA Planinarske priče, fotografije i sjećanja sada čitajte na našem javnom sajtu. OTVORI JAVNI SAJT ELDIN PLANINAR NOVO: ELDIN ŽIVOTINJSKI SVIJET Priče, fotografije i zanimljivosti o životinjama sada čitajte na našem novom sajtu. OTVORI ELDINZIVOTINJE.COM