TO PREDIVNO ZIVOTINJSKO CARSTVO, KUĆNI LJUBIMCI.: BRIGA O KUNIĆIMA-Kunići su jako osjetljivi na ponašanje vlasnika koje ih na bilo koji način ugrožava.

TO PREDIVNO ZIVOTINJSKO CARSTVO, KUĆNI LJUBIMCI.: BRIGA O KUNIĆIMA-Kunići su jako osjetljivi na ponašanje vlasnika koje ih na bilo koji način ugrožava.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Eldin Planinar

ELDIN — ŽIVI MEMOAR PLANINARSTVA Planinarske priče, fotografije i sjećanja sada čitajte na našem javnom sajtu. OTVORI JAVNI SAJT ELDIN PLANINAR NOVO: ELDIN ŽIVOTINJSKI SVIJET Priče, fotografije i zanimljivosti o životinjama sada čitajte na našem novom sajtu. OTVORI ELDINZIVOTINJE.COM
Pročitajte više

Tri puta od Konjica do Barnog dola – Prenj 1985.

Slika
Planinar u crvenoj zimskoj opremi pred snježnim Prenjom — vizuelna rekonstrukcija prelaska iz 1985. Prenj · februarski prelazak 1985. Konjička Bijela → Jezerce → Lučine → Barni do → Grabovica Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Februarski prelazak 1985. bio je planiran za tri dana. Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Ostali su dan više, noćili na stijenama i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Prelazak je zato trajao četiri dana. Snijeg je bio dubok, velik i zaleđen. U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin, uže — i Prenj koji se pamti cijelog života. PRENJ 1985: Noć na oko −25 °C ispod Lupoglava Eldinova istinita uspomena, ispričana njegovim glasom. Prizori u videu su ilustrativne rekonstrukcije nastale prema sjećanju autora. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  
Pročitajte više

Noćni uspon na Hranisavu – decembar 1981.

Slika
Hranisava – decembar 1981. Šest planinara kod zaleđenog skloništa. Ruta: Šavnici – Podgradina – Stanari – Sitnik – Hranisava Decembar 1981. godine. Krenuli smo starom planinarskom rutom preko Šavnika, Podgradine i Stanara. Na Sitniku smo svratili na kafu, kratko predahnuli, a onda nastavili prema Hranisavi. Noć nas je dočekala na usponu. Počeli su jak vjetar i gusta magla. Nije se vidjelo gotovo ništa, a hladnoća je stezala sve jače. Išli smo pognuti da nas udari vjetra ne obore. Hvatali smo se za kleke i tako, korak po korak, napredovali preko zaleđenog terena. Nije bilo govora o povratku. Iza nas su bili led, mrak i vjetar, a pred nama samo pravac prema vrhu. Razmišljali smo jedino o zaleđenom skloništu na Hranisavi i pitali se ima li gore drva. U takvim trenucima čovjek ne misli ni na umor ni na kilometre — misli samo na sljedeći siguran korak. Planina je te noći pokazala koliko brzo može promijeniti lice. Put koji je danju poznat i pregledan u magli postaje potpuno drugačiji. Vjeta...
Pročitajte više