Zenica dočekuje svoje planinare: U utorak komemoracija, dženaza i ukop

Zenička planinarska ekspedicija i najava komemoracije, dženaze i ukopa

Tijela pet zeničkih planinara stradalih na Elbrusu vraćaju se u domovinu. Zenica će se u utorak, 18. augusta 2026. godine, oprostiti od Alme Okanović, Denisa Okanovića, dr. Melihe Čaušević, Nermina Talama i Almira Krivdića.

Komemoracija: 15:00 sati, Bosansko narodno pozorište Zenica

Ispratna dova: prije ikindije-namaza, Sultan Ahmedova džamija

Kolektivna dženaza-namaz: 16:44 sati, kompleks Islamskog centra „Sultan Ahmed“

Ukop: Gradsko groblje Prašnice

Tijela stradalih planinara, prema informacijama Gorske službe spašavanja Zenica objavljenim 15. augusta, planirano je prevesti avionom iz Rusije u Beograd, a zatim kopnenim putem preko Žepča prema Zenici.

Grad Zenica službeno je proglasio utorak, 18. august, Danom žalosti. Zastave Bosne i Hercegovine i Grada Zenica bit će spuštene na pola koplja, a javne manifestacije zabavnog karaktera neće se održavati.

Nakon dženaze uslijedit će zajednički posljednji ispraćaj i ukop na Gradskom groblju Prašnice. Zbog očekivanog velikog broja ljudi, GSS Zenica zamolio je građane da dođu ranije, budu strpljivi i poštuju upute organizatora i redarskih službi. Najavljen je besplatan autobuski prevoz, dok se građanima koji dolaze automobilom preporučuje parking kod Zenica City Centra.

U spomen na pet zeničkih planinara

Na planini Elbrus 25. jula 2026. život su izgubili Alma Okanović, Denis Okanović, dr. Meliha Čaušević, Nermin Talam i Almir Krivdić. Iz sedmočlane zeničke ekspedicije preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić.

Ovo nije trenutak za presude ni nagađanja o tragediji. Ovo je trenutak da se sačuvaju imena pet ljudi, da se njihovim porodicama pruži podrška i da planinarska zajednica stane zajedno u tišini.

„Zenica će trajno čuvati uspomenu na svojih pet sugrađana.“

— Grad Zenica

Ko je ikada čekao prijatelja da se vrati s planine zna koliko teško zvuči izraz posljednji povratak. Zenica ovoga puta ne dočekuje pobjednike s vrha, nego svojih pet sugrađana kojima će odati posljednju počast.

Eldin Planinar upućuje iskreno saučešće porodicama, prijateljima, GSS-u Zenica, Planinarskom društvu Vedro i cijeloj planinarskoj zajednici. Neka stradalima dragi Allah podari Džennet, porodicama sabur, a uspomena na njih neka ostane trajna.

Izvori i provjera

Pročitaj i podijeli posebnu objavu na EldinPlaninar.com →

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Dobro došli na Eldin Planinar

ELDIN — ŽIVI MEMOAR PLANINARSTVA Planinarske priče, fotografije i sjećanja sada čitajte na našem javnom sajtu. OTVORI JAVNI SAJT ELDIN PLANINAR NOVO: ELDIN ŽIVOTINJSKI SVIJET Priče, fotografije i zanimljivosti o životinjama sada čitajte na našem novom sajtu. OTVORI ELDINZIVOTINJE.COM
Pročitajte više

Tri puta od Konjica do Barnog dola – Prenj 1985.

Slika
Planinar u crvenoj zimskoj opremi pred snježnim Prenjom — vizuelna rekonstrukcija prelaska iz 1985. Prenj · februarski prelazak 1985. Konjička Bijela → Jezerce → Lučine → Barni do → Grabovica Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Februarski prelazak 1985. bio je planiran za tri dana. Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Ostali su dan više, noćili na stijenama i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Prelazak je zato trajao četiri dana. Snijeg je bio dubok, velik i zaleđen. U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin, uže — i Prenj koji se pamti cijelog života. PRENJ 1985: Noć na oko −25 °C ispod Lupoglava Eldinova istinita uspomena, ispričana njegovim glasom. Prizori u videu su ilustrativne rekonstrukcije nastale prema sjećanju autora. Istinita uspomena, sačuvana onako kako je Eldin pamti. Otvori originalnu priču na eldinplaninar.com  
Pročitajte više

Noćni uspon na Hranisavu – decembar 1981.

Slika
Hranisava – decembar 1981. Šest planinara kod zaleđenog skloništa. Ruta: Šavnici – Podgradina – Stanari – Sitnik – Hranisava Decembar 1981. godine. Krenuli smo starom planinarskom rutom preko Šavnika, Podgradine i Stanara. Na Sitniku smo svratili na kafu, kratko predahnuli, a onda nastavili prema Hranisavi. Noć nas je dočekala na usponu. Počeli su jak vjetar i gusta magla. Nije se vidjelo gotovo ništa, a hladnoća je stezala sve jače. Išli smo pognuti da nas udari vjetra ne obore. Hvatali smo se za kleke i tako, korak po korak, napredovali preko zaleđenog terena. Nije bilo govora o povratku. Iza nas su bili led, mrak i vjetar, a pred nama samo pravac prema vrhu. Razmišljali smo jedino o zaleđenom skloništu na Hranisavi i pitali se ima li gore drva. U takvim trenucima čovjek ne misli ni na umor ni na kilometre — misli samo na sljedeći siguran korak. Planina je te noći pokazala koliko brzo može promijeniti lice. Put koji je danju poznat i pregledan u magli postaje potpuno drugačiji. Vjeta...
Pročitajte više